Kako se zapošljava u državnim službama u RH?

FOND ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST

Gdje god dođem pravim probleme.
Što ću kad sam problematičan.
Danas, 10.1.2012. (10:30-11:30) bio sam na testiranju za posao u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Ovo je bio zadnji test Fonda u nizu, (nekoliko njih zadnjih radnih dana) načičkanih oko neradnog petka i vikenda.

Natječaj je bio raspisan u Narodnim novinama 12.prosinca 2011.
U natječaju, u onom dijelu što većina ne čita, piše sljedeće:

Na službenoj web stranici Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost objavit će se mjesto i vrijeme održavanja intervjua i testiranja stručnog znanja i engleskog jezika, najmanje pet dana prije održavanja.

Oni su svoje napisali. To je važno. Dakle sve je po zakonu.
Na testiranje za 11 radnih mjesta odabrano je oko 50 ljudi. Za ovoliko radnih mjesta to stvarno nije puno.
Po mojoj procjeni, za telefonski obavijestiti kandidate (što oni nisu učinili!!!) trebalo je najviše oko 10 eura i oko 15 minuta vremena.
Da li taj fond (koji raspolaže sa velikim količinama novca i zapošljava toliko puno ljudi) nije mogao sebi priuštiti 15 minuta radnog vremena jedne od svojih brojnih tajnica, i potrošiti 10 eura na telefon? Da li je njima u interesu proširiti svoju potragu za idealnim radnikom i uložiti tako malo u dolazak svih odabranih kandidata? Hm…
Ili već imaju svog radnika zbog kojeg se održava test dok nas 50 ostalih uči po čitave dane i noći za ovakva testiranja na koja dolazimo iz čitave Hrvatske? Sad ćemo vidjeti…

Dakle, na njihovim internet stranicama, u jeku novogodišnjih neradnih dana (kad nitko ne mari za obavijesti za koje tek neki znaju gdje su) objavljen je spisak ljudi koji su pozvani na testiranje. Mene su pukom greškom stavili u neodgovarajuću grupu pa su me zvali da ne dođem na jedan od testova. Samo zahvaljujući toj “sreći” dan prije testa sam saznao za test. Iako stalno visim na kompjuteru, nisam očekivao tako brzo testiranje i nisam pregledavao njihove stranice.

Pogledam stranicu: Među njima je moja poznanica iz Ploča. Zovem tu ženu i potpuno očekivano, ona nema pojma o terminu testa. Dosta ljudi nije ni pročitalo u natječaju da moraju gledati njihove stranice za naći obavijest o testiranju.
Zatekao sam je na blagdanima, otputovala je iz Zagreba u Ploče kod roditelja. Čudno! Za ove blagdane putovati?
Diže se sa obiteljske večere, sjeda u auto i žuri iz Ploča u Zagreb da stigne na sutrašnji ispit (Srijeda je-Testiranje je počelo prošli četvrtak, dan prije neradnog petka). Ona i muž joj voze 500km u Zagreb i sutra, nakon testa nazad u Ploče 500 km, jer u žurbi nije mogla povesti malog sina od 2 godine. Da bi spremila dijete i stvari na put i onda opet vozila 500 km u Zagreb. Ova obitelj je potrošila 1000 km puta, i čitava 2 dana blagdana u vožnju. I u svemu tome su imali sreće što sam ja stavljen u pogrešnu grupu (i to je možda mutno) jer inače ni oni ni ja ne bi znali za test. To je samo dio zamki koje postavljaju sotonske sluge da zaposle svoje igrače a da vi kao kišnica u oluku zaobiđete njihovu kuću i slijete se u kanalizaciju.

Iako sam prijavio svih 11 radnih mjesta, kao agronom, pozvan sam na 8 odgovarajućih testiranja za građevinare. Tamo se ispituje samo znanje građevinara. Na drugim testiranjima, gdje nisam bio pozvan, testirano je znanje iz moje struke (zagađenje, plinovi, kemija). Na takve testove su pozvali moju prijateljicu građevinarku. To saznajem iz razgovora s njom i ostalim kandidatima.
Tako ona građevinarka biva testirana iz onog što prema školi odgovara mom znanju, a ja bivam testiran prema onome što odgovara njenom školovanju.

Na današnjem testu, nas 10-ak ulazi u salu za testiranje. Testovi na stolovima su čekali da sjednemo za njih. Pri ulasku zatičemo jednu kandidatkinju koja je već bila sjedila unutra (zajedno sa čuvarima). Gospođa je listala svoj test potpuno slobodno. Pored nje, na stolu, potpuno slobodno je stalo nekoliko listova (koji nisu test!). Dok smo mi sjedali i čekali početak pisanja testa, ona je svoj test već počela ispunjavati! Čuvari su to sve gledali i nisu poduzimali ništa.
Naglasak na svim testovima je bio da se pišu kemijskom olovkom. Ona je svog pisala običnom olovkom. Pretpostavljam, kako bi se ovo što prepisuje (ako ne prepiše kako treba) poslije testa moglo ispravljati. Ništa se ne prepušta slučaju. Osim možda reakcije ostalih, ali u ovakvom društvu reakcija uglavnom nema…
Objavljuje se početak testa, mi ostali palimo kemijske, okrećemo prvu stranicu…

Naši budni čuvari pogledavaju gospođu, ali vide i mene i neugodno im je da ih promatram na nedjelu. Jedan čuvar odlazi. Ostaje čuvarka, prepisivačica, i nas 10-ak budala koji smo tu očito samo radi dojma o natječaju. Da apsurd bude veći, većina pitanja je bila o EU pravilima natječajne dokumentacije (džaba pravila i EU, mentalitet je ostao komunistički).

Pišem svoj test, pogledavam čuvaricu, pogledavam prepisivačicu i njen bahati stav “tko vas j*** budale”. Po mojoj procjeni gospođa prepisivačica već radi u Fondu, spustila se na test, zna već od kolega šta je sve u testu, izvadila je sve na papir i čak je lijena to naučit, a što se još i ne bahatit sa prepisivanjem???

Ispunjavam test, pogledavam ostale, svi zure u svoje papire. Čuvarica pogledava okolo; pogledava prepisivačicu, mene više i ne gleda jer je odavno skontala da sam sve skužio i da virim ko svizac iz rupe. I prepisivačica je također skontala da sam počeo buljit u nju i njenu non-šalantu hrpu “šalabahtera” na stolu. Jedno vijeme nije pogled prebacivala na “šalabahtere” (zbog mog buljenja), ali nije joj trebalo dugo da razbije i tu barijeru. Nakon par minuta prima si s desne strane šalabahter A4 formata u desnu ruku, podiže ga, lista ga! Kao da je test… Pogledam čuvaricu-ONA SVE GLEDA MIRNO. Mene više ne, ali nju da.
Tlak mi raste na 300, puls na 180, dižem se, odlazim do prepisivačice, uzimam joj šalabahtere sa stola i izjavljujem: “Oprosti, ja se isto natječam za ovaj posao…”
Prepisivačica: “Pa mogu imati podsjetnik!”
Čuvarica, diže se ko raketa: ” Gospodine dajte mi te papire!”
Ja: “Ne dam! Ja ću vama srušiti natječaj! A ovo je sad dokaz!” motam papire 2x i spremam u zadnji džep. Sjedam na svoje mjesto…
Čuvarica se obraća prepisivačici: “E, je** ga, (psovka koja odaje njihov prisni odnos) ajde, dosta je…”
Čuvarica uzima prepisivačici test i ispraća je van prostorije. Ova se još buni.

Sjedam na svoje mjesto, većini kandidata, izgleda, uopće nije jasno što se događa.

Nakon par minuta, čuvarica: “Što ste tako uzrujani?”
Ja: “Pa kako neću biti uzrujan? Mi ulazimo u salu, ona je već tu. Lista svoj test i ima hrpu papira pored sebe i vi ste to sve gledali i niste ništa napravili. Sjeli ste je još sa strane u kut da slobodno prepisuje.”
Čuvarica: “Ja nisam ništa vidjela….Nisam uopće ništa ni gledala!”
Ja: “Pa zašto ste onda tu?”
Čuvarica: “Meni prepisivanje nema smisla. Je li vama prepisivanje ima smisla?”
Ja: “Meni prepisivanje ima smisla! I te kako mi ima smisla!”
Gledam je ravno u oči, ona uskoro gubi snagu i spušta pogled.
Nakon toga nastaje tajac i svatko gleda svoja posla negirajući trenutna zbivanja.

Nastavljam pisati. Trebalo mi je 10-ak minuta da se potpuno smirim. Stvarno sam bio uzrujan. I neka sam, jer možda inače ne bih reagirao.

Nakon par minuta dodajem: “Ja ću svoj test ispuniti do kraja, a onda ću ovo prijaviti.”
Još dodajem: “Nisam ni ja sislao veslo”
(Doslovno ovako glasila je jedna fora u srednjoj nakon koje mi se zauvijek pobrkalo kako stvarno treba reći).

Nakon testa na ulici me čekala nekolicina ostalih kandidata potaknutih mojom prethodnom reakcijom. Nakon riječi divljenja, izrazite hvale i podrške, razmijenjujemo hrpu sličnih slučajeva. Svatko ukratko iznosi svoja iskustva. Ispostavlja se da je bahatost prepisivačice u biti rezultat tolike raširenosti nepravilnosti natječaja, prepisivanja, namještanja (razno-raznih) i konačno, ne osuđivanja ovog kriminala od strane društva. I posljedično tome, kriminalci, što jesu svi ovakvi čuvari i prepisivači, zauzimaju vodeće pozicije u društvu. I dovlače sebi slične. I onda za ostale nema mjesta. I onda društvo postaje rasprodano stado ovaca. E, i onda imamo sve što se vrti po vijestima. I puno više od toga…

Svom postu prilažem zaplijenjeni šalabahter. On poprilično odgovara pitanjima koja su upravo bila na testu. Iz toga zaključujem da je prepisivačica imala sve potrebne informacije o testu-detaljno.

U šalabahterima je bio i jedan list A4 formata čiji se sadržaj ne vidi na scanu, jer je ispintan jako sitno i u blijedo sivoj boji. Kao da je za Jamesa Bonda.
Vrlo značajno je da je taj tekst doslovni prijevod (od riječi do riječi) zadanog zadatka jednog od testova za prijevod sa hrvatskog na engleski. Prijevod je profesionalni engleski koji je mogao nastati jedino uzimanjem iz literature iz koje je i zadan. To dodatno potvrđuje tezu da je prepisivačica imala čist uvid u testove prije testiranja.

Pa evo prepisujem taj tekst sa šalabahtera:
“The Committee then examines the technical offers, the financial offers remaining sealed. When evaluating technical offers, each member awards each offer a score out of a maximum 100 points in accordance with the technical evaluation gridlaid down in the tender dossier. Under no circumstances may the Committee or its members change the technical evaluation grid communicated to the tenderers in the tender dossier.
In practice, it is recommended that tenders be scored for a given criterion one after another, rather than scoring each tender for all criteria before moving on the next. Where the content of a tender is incomplete or deviates substantially from one or more of the technical award criteria laid down in the tender dossier (e.g. the required profile of the certain expert), the tender should be automatically rejected, witout being given a score, but this should be justified in the evaluation report.”

Tekst na hrvatskom u zadatku jednog od testova trebalo je prevesti u ovaj gore oblik. Kladim se da to ni približno tako ne bi napisao ni profesor engleskog jer je trebalo poznavati mnoštvo specifičnih riječi. Prema tome ovo nije ni bio test engleskog jer vam za ovaj zadatak samo znanje engleskog nije dovoljno. Ja ne bi uspio tekst ponoviti ni na hrvatskom. Ovo je samo još jedna od zamki koju nitko ne bi smio proći (osim…).

E, ali, nemoralni djelatnici Fonda, koji već imaju posao (koji mi građani plaćamo), i koji po svemu uopće i nema smisla sam po sebi (jer ne proizvode ništa dobro za društvo) nezasitni su i vide da su neometani od svih nas ostalih. Zato su tako i bahati. Jer smo im mi pustili. Tako je i sa svim ostalim.

Izvor:
Piča je potpuno preuzeta sa:
http://sumi.blog.hr

Bravo majstore, imaš pivo. Samo da je više ovakvih ljudi kao što si ti pa da malo postroje bandu koja se nakotila :)

One Response to “Kako se zapošljava u državnim službama u RH?”

  1. Petar Blagojević says:

    Kada pročitam ovakav članak jedino što mi padne na pamet je ona čuvena fraza najvećeg sina naroda i narodnosti – Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svog.

    Srbija je bar u nečemu naprednija od Hrvatske – kod nas testiranja kandidata nema. Još da potpuno ukinu i slanje dokumenata za pojedine konkurse, mada su gotovo ukinuti, ipak se ponekad po praznicima pojave, u novinama koje niko ne čita, pa će sve da legne na svoje mesto. Jer, i tada se zavitlavaš bezveze, kopiraš dokumenta, čekaš u redu za overu, kupuješ koverte, šalješ.

    Mislim da sve u vezi članka nije pitanje nekog ranijeg perioda, već mentaliteta.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>